Ljepotu srpske tradicionalne muzike odavno je pronijela svijetom, a zahvaljujući Bilji Krstić mnoge pjesme su otrgnute od zaborava. Misiju očuvanja muzičke baštine nastavlja i novim albumom „Svod”, sa deset pjesama, koji će biti objavljen u oktobru u Srbiji, a za svjetsko tržište 17. januara (engleska izdavačka kuća „Ark mjuzik”). Dvostruki jubilej - četiri decenije karijere i 15 godina rada sa „Bistrik orkestrom” pjevačica etno muzike krunisaće slavljeničkim koncertom 24. novembra u beogradskom u Sava centru, kada će uživo predstaviti novi album.
- Sa novim petim albumom htjela sam da pod veliki nebeski svod stavim sve što sam radila do sada - kaže za „Novosti” Bilja Krstić, koja je sa bendom u subotu nastupala na beogradskom „Bir festu”. - Dugo smo pripremali album, a među numerama su „Kraj potoka bistre vode”, „Sedi moma na viosko” i „Dimitrije, sine Mitre”, jedna od najljepših pjesama iz Vranja. Rođena sam Nišlijka i taj melos najbolje osjećam. Kompoziciju „Evo srcu mome radosti” posvetiću Predragu Cunetu Gojkoviću, jer sam tu pjesmu naučila slušajući ga dok ju je pjevao. Numeru „Čaje šukarije” posvetila sam pokojnom ocu Velimiru. To je bila prva pjesma koju me je otac naučio da pjevam. Mnogo je volio pjesmu i kafanu, obožavao je Esmu Redžepovu, koja se proslavila tom numerom. Tata je lijepo igrao i pjevao.
* Velika je kriza, ali „Bistrik orkestar” nikad nije imao više posla?
- Veliki jubilej kroz seriju koncerta počeli smo da najavljujemo još na Božić. U vrijeme kada je teško napraviti koncert, naročito kada zarada zavisi od prodatih ulaznica, riješili smo da izađemo na crtu i uvjerimo se da li ima interesovanja za ovu vrstu muzike i za nas. Prezadovoljni smo, jer davno nismo bili ovoliko angažovani.
Posle beogradskog koncerta Bilja i „Bistrik orekstar” proslaviće jubilej i na koncertima u Novom Sadu i Kragujevcu. Već 1. decembra nastupaju u Čikagu, slijede Boston, Vašington a zatim i Kanada.
* Znači li to da nismo zaboravili muzičku tradiciju?
- Nismo je zaboravili, samo joj treba naći mjesto u medijima i dati podršku. Ljudi se okreću tradicionalnoj muzici, vidim to po punim salama na koncertima, mada karte nisu jeftine. Publika odlično zna gdje dolazi i šta sluša. Apsurdno je da stranci više prate i poštuju ono što dolazi sa ovih prostora, od nas samih. Sa tradicijom moramo da živimo, jer nam se bez nje gubi svaki trag. Ako to ne shvatimo, nećemo ni postojati. Čuveni danski pisac bajki Hans Kristijan Andersen je na svom jedinom proputovanju kroz našu zemlju zapisao: „Koliko je na drveću lišća, toliko je pjesama na usnama srpskog naroda”. Ako je neko drugi to primijetio, moramo to da njegujemo. U svijetu se mnogo vodi računa o tradicionalnoj muzici. Nije to muzejska vrijednost koja treba da se čuva u muzejima. Svaka pjesma, igra, svirka treba da nastavi život, da se predstavi na moderan ili autentičan način. Kada je obradimo i stilizujemo, dajemo joj novi život, dobija novi ram i sjaj.
* Da li će odzvoniti šundu u muzici?
- Neće nikad! Odavno smo izgubili bitku sa šundom. Čovjek ne treba time da se bavi, već da bude posvećen onome što radi i da prvo počisti u svom društvu. Tako će biti više prostora za ono što je dobro. Moramo da se izborimo za bolje mjesto u medijima i kod publike, kako bi ljudi shvatili i napravili razliku između onoga što je dobro i onoga što nije.
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.